Ne treba biti vojni stručnjak da bi bilo jasno kako se u Ukrajini ratno stanje sve više komplicira, posebno u kontekstu obima vojnog ili humanitarnog angažmana „trećih“ zemalja, bilo da se radi o članicama NATO-a koje „pomažu“ Ukrajini ili dugim zemljama koje se sve otvorenijom opskrbom oružja, po nekim informacijama i vojnika, svrstavaju na stranu Rusije.
Po svemu što se događa u posljednje vrijeme, a posebno imajući u vidu stanje na bliskom istoku, i iščekivanju vojnog odgovora Izraela Iranu, sve smo bliži stanju u kojem je lako moguće da se aktualni ratni sukobi sa lokalne ili regionalne razine preliju na globalnu razinu. Gdje je Hrvatskoj mjesto u toj priči, trebamo li se junačiti ili to prepustiti „velikim dečkima“? „Poruka“ koju smo dobili na samom početku sukoba u Ukrajini putem drona koja ni do danas nekima očito nije dovoljno jasna...
U navedenom kontekstu odbiti već nekoliko puta poziv Predsjednika Republike za hitnim sazivanjem Vijeća za obranu i Vijeća za nacionalnu sigurnost predstavlja veoma opasno i neodgovorno ponašanje predsjednika Vlade, a potencijalno i veoma ozbiljnu ugrozu nacionalne sigurnosti. Kako Ustav RH nalaže da se po određenim pitanjima usklađuju, koordiniraju odnosno dogovaraju i zajednički provode zaključci Predsjednika Republike sa Vladom RH jasno je tko je u ovom slučaju ponaša izvan okvira Ustava RH.
Sve što se događa u svezi ratnih sukoba, posebno onih u relativnoj blizini naših granica, a u kontekstu obveza Hrvatske kao članice NATO-a, jest ono što se prije bilo kakve političke odluke razmatra isključivo u veoma uskom krugu stručnih, ozbiljnih i odgovornih ljudi koji raspolažu sa svim relevantnim informacijama. Dovesti se u situaciju da se o tako delikatnim pitanjima bez potpune informacije raspravlja odnosno politizira javno, uključujući i Hrvatski sabor, jest znak da imamo razloga za veliku zabrinutost jer oni koji to nameću ne shvaćaju ozbiljnost ni opasnost takvog neodgovornog i neozbiljnog ponašanja.
Možda nije na odmet postaviti pitanje kako se to pomažu zaraćene strane u Rusko Ukrajinskom ratu? Rusija po onome što svakodnevno „isporučuje“ Ukrajini u vidu granata, dronova, raketa dugog dometa, pa čak i ljudstva itd. očito nema nikakvu zadršku niti problema sa kritikama koje se upućuju zemljama koje joj dostavljaju navedeno.
A kako to „zapad“ pomaže Ukrajini? Ukrajina uporno moli a „zapad“ uporno odbija staviti na raspolaganje oružje kojim agresoru može uzvratiti istom mjerom? Nešto slično smo i mi doživjeli 90-ih kada su nam uveli embargo ili u najboljem slučaju nudili „praćke“. Kako to „zapad“ pomaže Ukrajini ako se po svemu što vidimo rat u Ukrajini u stvarnosti svodi na ratovanje do posljednjeg Ukrajinca?
Što mislite koliko dugo bi rat uopće trajao da je Ukrajina mogla ili da može dalekometnim oružjem uzvratiti Rusiji istom mjerom odnosno da kao što Rusi raketiraju gradove u Ukrajini to isto može Ukrajina uraditi gradovima u Rusiji? Kako je rat uvijek nekome i „brat“ jeli oportuno upitati tko je do sada na ratu u Ukrajini i koliko stotina milijardi dolara zaradio. Jeli baš svima postizanja mira u Ukrajini prioritet ili kod nekih i dalje prevladava realnost po kojoj žele još puno više i što dulje zarađivati??
Bilo bi za sve nas dobro da se malo stane na loptu, da pogledamo oko sebe i da se što prije odnosi Predsjednika RH i predsjednika Vlade vrate u okvire Ustava RH. Kako je poziv na suradnju od Predsjednika RH na stolu, potez je na predsjedniku Vlade Andreju Plenkoviću.
