REAGIRANJE SINDIKATA UMIROVLJENIKA HRVATSKE:
Sindikat umirovljenika Hrvatske (SUH) izražava zabrinutost glede liste od 22 prioritetne mjere koje namjerava uvesti Kukuriku koalicija, kad i ako doðe na vlast, i to osobito u dijelu koji se odnosi na mirovinski i socijalni sustav. Uz najnoviji koalicijski predizborni sporazum, kojim je navodno dogovoren samo zajednièki izlazak na izbore, objavljen je i spisak prioritetnih mjera koje æe Kukuriku koalicija poduzeti po dolasku na vlast.Sindikat umirovljenika s nevjericom saznaje da su èlanice koalicije, i nakon najnovijih podataka o slomu postojeæeg modela mirovinske štednje u drugom stupu u svim zemljama Srednje i Istoène Europe, ostale pri svojoj neshvatljivoj ideji – ne samo o postupnom poveæavanju doprinosa za 2. stup – veæ to misle èiniti na raèun smanjivanja doprinosa za 1. stup! Takve hazarderske, tvrdoglave, neoliberalne poteze najavljuje koalicija koja deklarira socijaldemokratski program te u kojoj je i – Hrvatska stranka umirovljenika!
Podsjeæamo da se model kapitalizirane mirovinske štednje Svjetske banke, koji je 90-tih godina nametnula ta meðunarodna financijska institucija svim bivšim socijalistièkim zemljama, pokazao neuspješnim. Prema podacima Europske komisije, kratkoroèno gledano, rijeè o riziènijem naèinu štednje za mirovinu, jer su samo 2008. privatni fondovi izgubili vrijednost za 20% i vrlo se sporo oporavljaju, jednako kao i hrvatski, koji su u potpunosti u rukama bankarskog sektora. HANFA/Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga, k tome, neprekidno upozorava na previsoke troškove privatnog mirovinskog sustava – fondovi su od osnutka zaradili samo 5 milijardi kuna, a u isto vrijeme trošak sustava bio je 3,4 milijardi!
Meðutim, politièka elita, neovisno bila na vlasti ili u oporbi, najpametnija je i sve zna najbolje, pa joj ne trebaju niti stvarni podaci o raspadu drugog stupa mirovinskog sustava u svim zemljama koje su prihvatila model Svjetske banke – model obvezatne štednje, u kojemu doprinose plaæaju iskljuèivo zaposleni, bez stvarne odgovornosti države za nadzor nad ulaganjima, s visokim menadžerskim troškovima, te s tragièno niskim mirovinama iz drugog stupa. Zar Kukuriku stratezi ne znaju da je u šest od osam novih EU zemalja vlade izvršile dubinske, mahom privremene, rezove u mirovinskim sustavima. U Latviji je izdvajanje za drugi stup 2010. godine smanjeno na samo 2%, a Estonija je iste godina cijeli drugi stup vratila u prvi stup štednje. Èeška upravo donosi zakon kojim æe drugi stup postati dobrovoljan, te se oèekuje da æe obuhvat pasti na oko 30% zaposlenih, te æe samo prvi stup ostati dominantan. Poljska je lani smanjila izdvajanje u drugi stup sa 7.3% na 2.3% i vode se rasprave o prijelazu na dobrovoljni model. Slovaèka je uvela dobrovoljan drugi stup i moguænost prijenosa ušteðevine i zarade u prvi stup. Maðarska je ukinula drugi stup i sve prenijela u prvi. Rumunjska izdvaja samo 2% (iako zakon propisuje više). Bugarska bilježi visoke gubitke u privatnim fondovima. U Litvi je dobrovoljan i pokriva oko 50-60% zaposlenih. Malta, EU èlanica, te skorašnje zemlje kandidatkinje poput Srbije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine, godinama odbijaju uvoðenje takvog drugoga stupa smatrajuæi da njihove ekonomije za to nisu spremne, te da bi to štetilo umirovljenicima. Slovenija je svojedobno odbila model Svjetske banke, te uvela kapitaliziranu mirovinsku štednju sliènu modelu u Zapadnoeuropskim zemljama, gdje drugi stup predstavlja dodatni mirovinski plan koji se temelji i regulira kolektivnih ugovorima sindikata i poslodavaca, te svi oni sudjeluju i u nadzoru upravljanja njihovim mirovinskim štednjama.
Drugi stup mirovinske štednje ne treba ukinuti, ali se model Svjetske banke nametnut svim bivšim socijalistièkim zemljama mora promijeniti. Zbog toga je veæina tih zemalja uvela privremene mjere suspendiranja ili restrikcija, te pojaèanu odgovornost i nadzor države, jer su se financijske institucije previše razigrale u korist vlastitog snaženja.
U svakom sluèaju, sve èlanice Europske unije vrlo jasno i neupitno priznaju da je naèelo solidarnosti izmeðu generacija, kao i naèelo nacionalne razine solidarnosti, kljuèni element u pristupu reformama. Prvi mirovinski stup nitko ne dovodi u pitanje, a svako umanjivanje i rušenje tog zajednièkog okvira za dostojanstveno preživljavanje sadašnjih i buduæih umirovljenika krajnje je rizièno i neozbiljno.
S druge strane, Kukuriku politièari nisu odgovorili da li æe nakon tri godine odmrznuti ionako, èak i od Svjetske banke priznate za vrlo niske, mirovine hrvatskih umirovljenika; da li æe omoguæiti da se tzv. dodaci ugrade u osnovicu mirovine i postanu oporeziva kategorija; hoæe li izdvojiti tzv. posebne i povlaštene mirovine iz mirovina steèenim radom, ili æe i dalje, poput svih poletaraca, udariti po onome koji je najslabiji – radniku i umirovljeniku. Ali æe siromašna staraèka seoska domaæinstva potezom pera preseliti u socijalni (da li i mirovinski?) sustav.
Na taj se naèin sigurno neæe otvoriti toliko potrebna nova radna mjesta, potaknuti gospodarski oporavak Hrvatske, a niti pridobiti hrvatske graðane da im daju svoj glas povjerenja.
Stjepan Krajaèiæ,
predsjednik SUH-a
