Kuljuš: HDSSB i HSP osvajaju više od deset mjesta u Saboru
Piše: Denis Kuljiš
Ljevica æe,
po svemu sudeæi, ostvariti prevlast historijskih razmjera, pa æe, buduæi da
nastupa jedinstveno, u prijeizbornoj koaliciji, vjerojatno moæi formirati vlast
bez pregovora s tranzitivni politièkim blokovima centra.
Za razliku od ljevice, desnica æe biti raspršena, atomizirana.
Krajnja desnica - ekstremistièki HDSSB i antieuropski HSP - mogli bi osvojiti deset ili više mjesta u Zastupnièkom domu!
Dotle su sve
stranke "sredine" koje se nisu uklopile u Kukuriku koaliciju
praktièno anihilirane, osim HSS-a, koji se pretvara u minornu regionalnu
partijicu, otprilike izjednaèenu s izbornim potencijalom istarskog IDS-a. Bit
æe, takoðer, zastupljeni jedino u ogranièenom prostoru, na teritorij tri
zapadnohrvatske županije, a planovi da se sad, u zadnji èas, na jugu spetljaju
s lokalnim tajkunima teško da æe dati drugaèije rezultate.
Veæ sad èovjek se može okladiti da ni Darinko Kosor (HSLS), Milan Bandiæ ili
Željko Kerum, dakle, neæe osvojiti ni vlastiti mandat u Saboru, dok su se
pojavile nove, ambivalentne snage, koje æe podizati prilièno velik broj ruku u
parlamentu. Hrvatski laburisti Dragutina Lesara lijevu, a drugo - kao
iznenaðenje kola - pojavljuje se Blok umirovljenici zajedno (BUZ) Lazara
Grujiæa!
I jedna i druga stranaèka formacija nastale su lošim voðenjem stranaka što su
ušle u Kukuriku koaliciju. Lesar je s narodnjaèkim populistima otpao od HNS-a i
Radimira Èaèiæa i HNS-a njegova nekoncentriranog autoritarnog voðenja stranke,
a umirovljenièka "nadstranaèka" asocijacija BUZ naglo se politizirali
kad su stari momcina na èelu s Grujiæem shvatili kako im Silvano Hrelja, šef
onemoæalog HSU (jedan mandat u prošlom sazivu), uopæe ne treba, kao ni lažni
grof Ante Klariæ, koji im se bio sa strane prišljamèio sa svojim ASH, jednom
egzotiènom strankom ljevice koju je nekoæ nominalno vodio Miko Tripalo. Tako je
Lazar obojicu otkaèio, lijepo se registrirao kao politièka stranka i udružio s
Primorsko-goranskim savezom (PGS), koji uvijek navuèe lijep broj glasova meðu
tvrdoglavim Grobniènima i Delnièanima, "alpskim Hrvatima". Rezultat
ove dvije novoskovane stranke, HL-a i BUZ-a, koliko se sad vidi, bit æe -
zapanjujuæi. Drugim rijeèima, Kukuriku je ostao bez deset mjesta u parlamentu
jer su, za razliku od Milanoviæa, drugi lideri, njegovi partneri, vodili
divizivnu politiku, koja ih nije daleko dovela.
No, to su sporedne pojave velikog preslagivanja na nacionalnoj politièkoj
sceni. Najvažnija je, naravno, temeljna promjena raspoloženja biraèkog tjela i
otklon od sadašnje vladajuæe stranke, njene ideologije i politike. Manifestirat
æe se to dramatiènim obratom odnosa snaga u parlamentu. No uzroke toj pojavi ne
treba analizirati - oni su jasni svakome tko otvori novine ili gleda vijesti na
televiziji. Iako je uložio neèuvenu energiju u desnièarsku propagandu, HDZ nije
uspio konsolidirati svoje desno krilo, što je posljedica dezintegracije
vodstva. Zauzet unutarnjom frakcijskom borbom, HDZ se nije posvetio primjeni
dviju tehnika koje je ranije primjenjivao za razbijanje konkurentskih desnih
okupljanja. Jedno je slabljenje takvih stranaka ohrabrivanjem disidenata,
kojima se daju dobre sinekure (ali zato moraš biti izgledni mandatar buduæe
vlade), a drugo je - stvaranje fantomskih pokreta, koji raspršuju glasove na
bezbroj nesuvislih likova, od kojih nijedan ne može sam prijeæi izborni prag,
pa svi glasovi u izbornim jedinicama gdje "igra" desna retorika
padaju u koš HDZ-a, koji ondje profitira zahvaljujuæi obraèunu mandata
D'Hontovom metodom. Obje tehnike uveo je u praksu još veliki arhitekt i prvi
"organizacijski tajnik" HDZ-a Josip - Ðoli Manoliæ, ali u stranci
više nema osobe njegova autoriteta i usporedive moæi, koja bi mogla voditi
takve subverzivne akcije. Mogao bi Tomislav Karamarko, ministar unutarnjih
poslova, koji drži i tajnu službu, ali on je tek ušao u stranku, pa mu se sad
ne isplati bildati ljude s kojima æe se sutra obraèunavati odluèi li poslije
izbornog poraza preuzeti stranku.
Zato su propali svi pokušaji HDZ-a da za izbore 2011. provede neki politièki
inženjering na desnici i ona se, s retorikom koju je sam HDZ lansirao u
kampanju, nevjerojatno razbujala. HDSSB širi se kroz cijelu Slavoniju, a HSP
postaje najopasnijim idejnim konkurentom HDZ-a jer glasove ne dobiva samo u
"istoènim", zaostalim krajevima zemlje, nego, pomalo, u svih dvadeset
župnije, što znaèi da ondje gdje ne prijeðe prag, puni vreæu SDP-u, a ne HDZ-u.
Desni biraèi mogli bi stoga oklijevati kod glasovanja, ali sad više nije
sigurno da æe HSP bilo gdje zaista izgubiti - on, po raspoloživim istrživanja,
"prolazi" u barem èetiri od deset izbornih jedinica, a kako je rijeè
o "dinamièkom trendu" (jer usisava glasove koje ubrzano gubi HDZ),
teško je precizno predvidjeti kako æe na koncu izgledati njegov rezultat,
buduæi da je posvuda vrlo blizu cenzusu od pet posto!
Uoèljiv je još jedan trend, u koji se HSP takoðer uklapa: male stranke više se
u Hrvatskoj ne razvijaju na teritorijalnom principu. One koje su tako
utemeljene, poput HSS-a i IDS-a, "otapaju se", dok se politièka
akcija seli na teren "globalnih opcija", stranaka koje se obraæaju
nacionalnom biraèkom tijelu artikulirajuæi neku politièku tezu ili specifièni
interes rasprostranjen u cijeloj populaciji . Lesar i BUZ pritom agregiraju
glasove sirotinje, žrtava tranzicije, koje ne možeš privuæi sofisticiranim
porukama, s tim da u njihovim redovima ima idejno lijevih i desnih biraèa ...
Jedino je HDSSB bastard, i regionalna i globalna desnièarska stranka, koja se
prikazuje kao "izvorni, pravi, nepopravljivi HDZ", a vodi je iz
zatvora jedan ratni zloèinac.
Što za Hrvatsku znaèi parlament sa sedam-osam posto tvrdih desnièara? Ništa
nova - svi oni bili su prije okupljeni pod okriljem "demokršæanskog"
HDZ-a, a sad æe, poslije izbora, u toj stranci desnog centra neminovno doæi do
"diferencijacije". Postat æe primarno konzervativna, demokršæanska,
ili primarno desnièarska, nacionalistièka, recidivistièka ... Prvo ne osigurava
masovnu potporu biraèa, a drugo odbija kapitaliste, koji su s tom strankom
vlasti usko povezani. HDZ stoga za buduænost treba novog lidera koji æe
napraviti drukèiju raèunicu, umjesto da kao sada tjera lipsalu kljusinu
poznatim "bespuæima povijesne zbiljnosti".
Otvoreno.ba / nezavisne.com
