Zašto mirovine sve više zaostaju za plaćama?
Je li konačno vrijeme da se pokrene „prava – ozbiljna“ reforma mirovinskog sustava?
Koliko god se resorno ministarstvo hvalilo velikim uspjesima kroz rekordni rast mirovina matematika je neumoljiva i pokazuje da su kroz redovita usklađenja mirovina od početka 2016. godine do posljednjeg usklađenja u 2025. rezultirala bržim – većim rastom plaća za gotovo 20% u odnosu na rast mirovina u istom periodu...
Ova razlika proizlazi iz primjene formule usklađivanja 70:30 u korist povoljnije stope rasta, koja u većini slučajeva favorizira rast plaća. Premda će posljednje usklađenje biti provedeno prema nešto povoljnijoj formuli 85:15, to u stvarnosti neće donijeti bitniju promjenu ni popraviti višegodišnje zaostajanje mirovina.
Da su se mirovine u posljednjih deset godina, kroz ukupno 20 polugodišnjih usklađenja, usklađivale u punom postotku prema rastu plaća (faktor 100%), prosječna mirovina danas bi bila za približno 20% viša. Takav način usklađivanja bio bi u skladu s ciljem očuvanja odnosno zamrzavanja odnosa između prosječne plaće i prosječne mirovine.
Kako bi se ispravile nepravde koje su posljedica sustavnog zaostajanja mirovina za rastom plaća, nužno je ponovno izračunati sve mirovine u skladu s kumulativnim rastom plaća od trenutka umirovljenja svakog pojedinca. Ne može se naravno koristiti jedinstveni postotak za sve, što predlaže dio parlamentarne oporbe, i ne samo oni jer su razlike u visini mirovina između onih koji su u mirovini deset godina i onih koji su u nju ušli prošle godine i te kako velike, nekima već sada dosežu 20% ili čak i znatno više ako su u mirovini dulje od 10 godine.
Dodatno, činjenica da su cijene u posljednjem desetljeću rasle znatno brže i više od rasta plaća i mirovina rezultirala je kontinuiranim padom kupovne moći umirovljenika. Dakle, unatoč nominalno najvećem rastu mirovina u zadnjih deset godina, realna vrijednost tih mirovina, odnosno njihova moć kupnje, zapravo kontinuirano pada.
I laiku bi trebalo biti jasno da samo usklađivanje mirovina s rastom plaća u omjeru 100% može zaustaviti daljnji pad mirovina u odnosu na plaće. Tek kad se taj trend zaustavi, moguće je ozbiljno razgovarati o stvarnom povećanju mirovina i popravljanju odnosa prosječne mirovine prema prosječnoj plaći. Ključni cilj treba biti dostizanje udjela prosječne mirovine od barem 60% u odnosu na prosječnu plaću, a potom i njegovo daljnje povećanje.
Rastuće siromaštvo umirovljenika ne može se riješiti kozmetičkim izmjenama Zakona o mirovinskom osiguranju, niti povremenim jednokratnim novčanim isplatama što se već više puta potvrdilo tijekom proteklih desetak godina kroz brojne izmjene i dopune Zakona o mirovinskom osiguranju. Rješenje leži isključivo u jasno definiranim, dobro osmišljenim i pravovremenim mjerama, kratkoročnim, srednjoročnim i dugoročnim.
Sve drugo znači nastavak postojećeg stanja ili pogoršanje koje nas može odvesti u još dublju socijalnu i ekonomsku krizu među najstarijom populacijom.
