Inflacija bez kočnica, mirovine bez zaštite...
Dok Vlada trajni godišnji dodatak predstavlja kao povijesni iskorak u zaštiti umirovljenika, stvarnost na policama trgovina pokazuje sasvim drugačiju sliku. U samo tri godine cijena blagdanske, ali i osnovne potrošačke košarice porasla je za približno 80 posto, dok su mirovine u istom razdoblju rasle sa u pola manjim postotkom. Taj raskorak najbolje pokazuje koliko je tzv. trajni godišnji dodatak više politička distrakcija nego stvarna pomoć. Drugim riječima, ono što Vlada daje jednom rukom, tržište i inflacija uzmu drugom, i to odmah.
Istodobno, dodatak je iskorišten kao „rješenje 3 u 1“: zamijenio je raspravu o 13. mirovini, ukinuo godišnje pakete pomoći koji su do sada postojali (njih je bilo čak jedanaest) i poslužio kao alibi za izostanak božićnica u 2025. godini. Rezultat je jasan, umirovljenici su ostali sa prosječnim iznosom koji ne može pratiti ni osnovne životne troškove, a kamoli blagdansku potrošnju.
Činjenice su neumoljive. U tri godine cijene hrane, energenata i komunalnih usluga rasle su dramatično. Računi za struju ponovno stižu uvećani, komunalne usluge poskupljuju, a blagdanska košarica, koja je prije tri godine bila teško dostupna, danas je za mnoge potpuno nedostižna. U isto vrijeme, rast mirovina u cijelom desetljeću aktualne Vlade tek je nominalan i u praksi pojeden inflacijom.
Posebno je zabrinjavajuće što se javnosti pokušava plasirati teza da su za visoku inflaciju odgovorne plaće i osobna potrošnja. Takva tvrdnja ignorira osnovne ekonomske zakonitosti. Potrošnja jest generator BDP-a, ali inflaciju u Hrvatskoj prvenstveno pokreće kronični nedostatak domaće proizvodnje. Kada država ne proizvodi dovoljno hrane i osnovnih dobara, cijene diktiraju uvozni lobiji i veliki trgovački lanci, koji kontroliraju ponudu, posljedično i cijene.
Hrvatska danas uvozi više od 60 posto hrane koju troši. Iako npr. proizvodimo dovoljno pšenice, čak dvostruko više od potreba, izvozimo je tijekom žetve kao sirovinu po niskim cijenama, a potom uvozimo gotove ili polugotove proizvode po višestruko višim cijenama. Rezultat je apsurdan, zemlja koja bez problema može proizvesti dovoljno hrane za svoje potrebe, pa i više od potreba, ima sve skuplju hranu, a umirovljenici sve manju kupovnu moć.
Vladine mjere ograničavanja cijena na 80 ili 100 proizvoda ne rješavaju problem. Takvi proizvodi i ranije su postojali kao nižerazredne alternative uz lošiju kvalitetu, a neke „ograničene“ cijene bile su čak više od dotadašnjih tržišnih. Bez ozbiljne politike jačanja domaće proizvodnje i oporezivanja ekstraprofita trgovačkih lanaca, inflacija će se nastaviti, a teret će i dalje najviše nositi umirovljenici. Jedino tko uz trgovačke lance ima korist od rasta cijena odnosno inflacije je sama Vlada jer se sa većim cijenama kroz ubiranje PDV-a rekordno puni proračun.
Umirovljenici ne traže milostinju, nego pravedan sustav koji štiti njihovu kupovnu moć. Dok cijene rastu 80 posto, a mirovine ni pola od toga, svaka „jednokratna pomoć“ ostaje tek prazna gesta. Vrijeme je za stvarne reforme, a ne za političke iluzije.
TV N1 22.12.2025. OVDJE MOŽETE POGLEDATI SNIMKU RAZGOVORA ZA N1
