'Hrvatska je u 20 godina potrošila, ponajviše upropastila u glupostima, oko 150 milijardi eura. Prije 20 godina bili smo u mnogo boljoj ekonomskoj poziciji nego danas, jer nismo bili zaduženi i imali smo veliku imovinu. Svu smo imovinu prodali, a maksimalno smo zaduženi', upozorio je Ljubo Jurèiæ, predsjednik Hrvatskog društva ekonomista i nezavisni saborski zastupnik, u emisiji Gorana Flaudera 'Karte na stol' na Osjeèkoj televiziji, navodeæi i kako je glavni uèinak hrvatske privatizacije – 'stvaranje vlasnika imovine, a ne poduzetnika'
'Kroz razlièite politièke kombinacije ili menadžerske kredite ljudi su se fokusirali biti rentijeri, odnosno uzeti poduzeæe i ne raditi, veæ nekom drugom preprodati. Tvornice su kupovali ispod vrijednosti, pa su ih mogli iznajmiti ili prodati nekretnine, odnosno zemljište na kojem se nalaze. I tako su ih badava dobili', podsjetio je Jurèiæ, dodajuæi kako je 'stvorena kasta vlasnika imovine, ne i poduzetnika, pa je Hrvatskoj nužno potrebno stvaranje pravih poduzetnika'.
Isprièao je i kako je 2000. godine kroz knjigu 'Korupcija i
vlada' iskustva drugih zemalja usporedio sa stanjem u Hrvatskoj te ustvrdio
kako je 'dovoljno zamijeniti imena nekih drugih država s imenom Hrvatska i neæe
se osjetiti razlika'. 'Postoje mito, korupcija, sistemska korupcija i
incidentna korupcija. Problem Hrvatske je što je to postao – sustav. Postali
smo korupcijski sustav s kojim se ne možete boriti ni dugim ni kratkim
cijevima, ni policijom, ni državnim odvjetništvom. Protiv sustavne korupcije
bori se reformom sustava, tako da u sve dijelove državnog sustava (procedura,
zakoni, institucije) ugradite osiguraèe. Njih nevidljivo ugraðuju politièari
sustava, a ne policija ili DORH', tvrdi Jurèiæ.
Po njemu, skandal Polanèec – Grbiæ u svim bi razvijenim sustavima bio riješen
prije nego što izaðe na vidjelo. Smatra kako je 'sramota za hrvatsku državu da
se prljavi veš iznosi javno, jer svaka ozbiljna i organizirana država ima
automatski sustav kontrole i regulaciju takvih sluèajeva, pa problem riješi
prije nego izaðe iz sustava'.
'Ako se po nekim benignim pokazateljima primijeti da nešto ide u zonu
korupcije, politika to odmah sprijeèi i zatvori', ukazuje Jurèiæ te dodaje kako
'samo sporadiène sluèajeve rješavaju policija, državno odvjetništvo i sudstvo'.
'Cijela borba protiv korupcije u Hrvatskoj ima dobar uèinak, jer se napokon
krenulo u tu borbu, ali ima i jedan negativan element – blokiran je cijeli
sustav, jer se nitko u državi ništa ne usudi napraviti, potpisati najobiènije
rješenje ili odluku koja mu je u opisu posla bojeæi se da æe mu sutra USKOK
doæi i zapitati zašto je nekome dao potvrdu, iako mu po zakonu mora dati',
ocjenjuje Ljubo Jurèiæ.
Preprièao je i kako je na temelju ponašanja bivšeg premijera Ive Sanadera,
nekoliko mjeseci prije odstupanja s dužnosti, bilo jasno da æe se uskoro
povuæi. Jurèiæ je to, kaže, zamijetio još na susretu Udruge izvoznika u Westinu
jer je Sanader bio 'duhom odsutan'. 'Cijeli je govor proèitao, što mu nije bilo
svojstveno. Uvijek je poèinjao tekst, pa stavio ruku u džep, a drugu u zrak, i
buduæi da je teatrolog, nastavljao u svom stilu. Ovdje je svaku reèenicu krivo
poèeo, kao da nije vidio slova, i tad sam rekao – gotov nam je premijer',
prisjetio se Jurèiæ.
Ljubo Jurèiæ smatra i da je Hrvatska upravo zbog Ive Sanadera još 2006. godine
izgubila šansu biti lider Balkana i zemlje s tog podruèja 'povuæi u Europsku
uniju', pa se Unija okrenula Srbiji. 'Ako nema Hrvatske kao uspješne zemlje,
onda se Unija okrenula prema najveæoj zemlji, jer su smatrali da æe tako
riješiti pola problema u regiji. To je politièki pristup, jer ukupna snaga
politike proizlazi iz ukupne velièine zemlje, broja stanovnika i efikasnosti.
Slovenci nisu imali velik broj stanovnika, ali su bili efikasni. Hrvatska je
imala sve preduvjete da bude efikasnija i organiziranija, èime smo mogli
nadoknaditi velièinu i broj stanovnika, no nakon 2006. Europa i svijet okreæu
se Beogradu', zakljuèio je Ljubo Jurèiæ.
