Zašto se uopće mirovine svima usklađuju po istoj stopi?
U javnosti se često ističe, pače nerijetko i glorificira, kako je svako povećanje mirovina kroz redovito usklađivanje dobrodošlo, no rijetko se postavlja ključno pitanje, ili mi je promaklo, zašto se sve mirovine usklađuju po istoj formuli, bez obzira na to radi li se o „radničkim“ mirovinama ili onima po posebnim propisima?
Mirovine po općim propisima, odnosno radničke mirovine, jesu mirovine koje su zarađene radnim stažem i dugogodišnjim uplatama doprinosa u mirovinski fond. Riječ je o pošteno stečenom pravu građana koji su cijeli radni vijek odvajali dio svojih primanja u zajednički mirovinski sustav.
S druge strane, postoje mirovine po posebnim propisima, među kojima su i one saborskih zastupnika i drugih uvjetno rečeno privilegiranih skupina. Za te se mirovine često ne traži puni radni staž ili uopće nije važan faktor niti proporcionalne uplate u sustav.
I upravo tu nastaje osnovni problem pravednosti, usklađivanjem po istoj formuli svima, dakle i onima koji su najmanje radili i najmanje doprinosili mirovinskom sustavu, na kraju dobivaju u apsolutnom iznosu najviše, čak višestruko više od onih koji su odradili cijeli radni vijek.
Dovoljno je usporediti jedno prosječno usklađenje za radničke mirovine koje iznosi tek trećinu onoga što dobiva npr. saborski umirovljenik, i to unatoč tome što potonji može imati samo nekoliko godina radnog staža. Pitam se, kao i svi mi u BUZ-u po kojoj logici i po kojoj pravdi je to moguće?
Takav model nije ni pravedan ni prihvatljiv. Rješenje je jasno, mirovine po posebnim propisima treba izdvojiti iz općeg sustava i usklađivati po posebnim parametrima, a ne istom formulom kojom se određuju usklađenja radničkih mirovina.
Sve drugo znači nastavak sustavne diskriminacije umirovljenika koji su mirovine zaradili radom i odricanjem, dok neke uistinu privilegirane skupine neopravdano uživaju najveće koristi.
